ULTRAZVUČNA DENZITOMETRIJA

Sonja Pavlešen, dr.med.
Zagreb

Osim denzitometrijske metode na principu DXA (dvoenergetske apsorpciometrije X-zraka), koja predstavlja “zlatni” standard u dijagnostici osteoporoze, proteklih je godina razvijena i ultrazvučna denzitometrijska metoda.

Dosadašnja su istraživanja pokazala iznimno dobru korelaciju između ultrazvučno utvrđene mineralne gustoće petne kosti i rizika za prijelom. Ultrazvučna metoda je jednostavna, brza, bez ionizirajućeg zračenja, a što je najvažnije, pristupačna! Rezultati mjerenja se mogu odmah očitati i interpretirati, a istodobno su dovoljno precizni kako bi se moglo utvrditi je li netko izložen riziku nastanka osteoporoze!

Ultrazvučnim mjerenjem određuju se tri parametra: BUA – Broadband ultrasound attenuation, SOS – Speed of sound, te QUI – Quantitative ultrasound index (stiffnes).

BUA – pri prolasku ultrazvučnog vala kroz tkivo dio energije se gubi, a taj proces se naziva atenuacija. Što je poroznija kost, BUA je manja. Izražava se u dB/MHz. Za normalnu populaciju vrijednost BUA je 30-130 dB/MHz.

SOS – brzina prolaska ultrazvučnog vala ovisi o strukturi tkiva kroz koji prolazi te o udaljenosti. Što je kost poroznija, SOS je manji. Izražava se u m/s. Za normalnu populaciju vrijednost SOS je 1440-1630 m/s.

QUI – linearni odnos SOS-a i BUA-e koji izravno korelira sa BMD.
QUI = a (BUA + SOS) – b (periferna koštana gustoća) tj. BMD = c(QUI) – d
QUI za normalnu populaciju iznosi 30-140. Zdrava populacija ima veće vrijednosti QUI nego populacija s osteoporozom.

Tijekom proteklih 30 godina objavljeno je više od 200 studija o koštanoj gustoći petne kosti, građenoj primarno od trabekularne kosti koja jače reagira na metaboličke promjene u menopauzi. Još je 1984. godine objavljena studija o potencijalnoj primjeni ultrazvuka petne kosti u dijagnostici aksijalne ostopenije (1). Potvrđena je visoka korelacija BMD-a petne kosti mjerena ultrazvučnom denzitometrijom i klasično DXA metodom.

Odnos denzitometrije petne kosti i rizika prijeloma prvi je put prikazan u SOF studiji (Study of Osteoporotic Fractures) u Sjedinjenim Američkim Državama (2). Studija EPIDOS u Francuskoj je također dokazala dobru korelaciju niske koštane gustoće petne kosti i prijeloma.

Kasnija istraživanja pokazala su da kvantitativno ultrazvučno mjerenje koštane gustoće pete predviđa nastanak prijeloma kosti jednako pouzdano kao i DXA denzitometrijsko mjerenje (3). Kliničke studije koje su usporedile rezultate dobivene ultrazvučnim te DXA mjerenjem gustoće petne kosti, pokazale su da QUI i BMD korelira sa DXA BMD u vrijednosti R=0.85 (4), dok standardni BMD DXA PA lumbalne kralježnice i BMD lumbalne kralježnice mjeren QCT (kvantitativna kompjutorska tomografija) imaju in vivo korelaciju 0,83. Linearni koeficijent korelacije BMD petne kosti mjerenog putem DXA i ultrazvučnom denzitometrijom ne odstupa značajnije od koeficijenta korelacije BMD vrata bedrene kosti i kralježnice mjerenog putem DXA, i iznose R= 0,85 odnosno R= 0,72 (5).

Daljnje studije su pokazale u 95% bolesnika razlike u rezultatu BMD petne kosti mjerenog putem DXA i ultrazvučne denzitometrije u razini ± 2 SD populacije, što znači da, koristeći se mjerilima SZO, za različite anatomske pozicije i različite dijagnostičke metode moraju vrijediti i različita mjerila u dijagnostici osteoporoze. Različite studije pokazuju da su dijagnostički kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije za osteoporozu (T-vrijednost -2,5) utvrđeni za lumbalnu kralježnicu i vrat bedrene kosti upitni kada se mjeri na perifernim područjima ultrazvučnom denzitometrijom, iako prediktivna vrijednost izmjerene koštane gustoće pete za prijelom vrata bedrene kosti nije dovedena u pitanje.

Sukladno tome postoji nerazumijevanje potencijalnih razlika T-vrijednosti bolesnika pri uporabi različitih dijagnostičkih tehnika. Pri tom najbitniji čimbenik “menadžmentu” osteoporotičnog bolesnika mora biti smanjenje BMD-a koji vodi ka povećanju “rizika nastanka prijeloma”, jer je osteoporoza multifaktoralna bolest ovisna o mnoštvu rizičnih i kompleksnih čimbenika bitnih u donošenju pravilne dijagnoze. Različit će biti pristup 45-godišnjem bolesniku sa T-vrijednosti – 2,7 i bolesniku u dobi od 72 g. s istom T-vrijednosti!

Studija provedena na 313 perimenopauzalnih žena pokazala je da 82% bolesnica s DXA T-vrijednosti na vratu bedrene kosti manjoj od -2,5 ima ultrazvučno denzitometrijske T-vrijednosti manje od -1, što znači da oko 27% bolesnica pripada skupini s DXA T-vrijednosti manjom ili jednakom -2,5 te UZV T-vrijednosti manjom od -1 (6). Na osnovi tih spoznaja možemo klasificirati bolesnike:

T-vrijednost manja od -1: skupina visokog rizika za nastanak prijeloma (90% osteoporoza, 10% osteopenija ili normala)
T-vrijednost između -1 i 0: srednji rizik nastanka prijeloma (14% osteoporeoza, 62% osteopenija, 24% normala)
T-vrijednost iznad 0: niski rizik nastanka prijeloma (6% osteoporoza, 94% osteopenija ili normala)
Dijagnoza osteoporoze ovisna je o analizi specifičnog mjesta, a ultrazvučna denzitometrija ima veliko značenje u pravodobnom dijagnosticiranju osteoporoze (7). Različita područja skeleta (vrat bedrene kosti, kralješnica, podlaktica, petna kost) imaju i različite vrijednosti BMD što bi se moralo odraziti i na promjenu dijagnostičkih kriterija Svjetske zdravstvene organizacije (8).

Na osnovi rezultata navedenih istraživanja oblikovan je jednostavni grafički prikaz konverzije temeljen na prosječnim vrijednostima BMD mjerenog UZV-om i DXA-a u odnosu na dob i specifično područje mjerenja (vrat bedrene kosti, kralješnica, petna kost). Međuodnos pojedinih područja mjerenja iznosi oko 0,54 neovisno o metodi mjerenja.

Preporuka je Hrvatskog društva za osteoporozu da je sve bolesnike koji ulaze u rizičnu skupinu potrebno uputiti na ultrazvučnu denzitometriju petne kosti, kako bi se na vrijeme utvrdio rizik nastanka prijeloma kosti i osteoporoze, te bolesnike uputiti na daljnju obradu i DXA mjerenje prema smjernicama SZO i WOS. Time bi se smanjila “epidemija” osteoporoze i izbjegle njezine teške javno-zdravstvene i socijalno-ekonomske posljedice.